Župa Uznesenja BDM na Belafuži na Belafuži osnovao je zadarski nadbiskup mons. Marijan Oblak dekretom od 21. studenoga 1968. podjelom od župe Srca Isusova na Voštarnici. Do tada je crkva, koja je sagrađena u 12. stoljeću i nekoliko puta obnavljana, bila beneficij Nadbiskupskog sjemeništa Zmajević u Zadru. Na prvu nedjelju Došašća, 1. prosinca 1968., svečano je proglašena i otvorena župna zajednica na Belafuži, a toga je dana u službu uveden don Šime Perić, prvi župnik.
Prvi spomen - 1118. godina
Bogata je povijest svetišta Gospe Maslinske. Prema poznatim izvorima, u srednjem vijeku spominje se uz crkvu na Belafuži, i samostan redovnika pustinjaka. U ispravi iz 1118. godine crkva se naziva “Sancta Maria ad Quercus” – “Gospa pod Hrastima”, zbog toga što je nekada bila okružena hrastovima. Zanimljivo je i to da se svetište Gospe Maslinske nalazilo i u dubovoj šumi, pa se isprava iz 1118. godine povezuje i s imenom Gospe u Dubovima. Tijekom povijesti, nakon što se posjekla dubova i hrastova šuma oko svetišta, zasadili su se vinogradi i masline. Odatle dolazi i podrijetlo naziva “S. Maria Olivarum” – “Gospa Maslinska” i sam naziv svetišta. U prilog tome govori i natpis na kamenom pragu crkve: “Kao bujna maslina u polju”, što upućuje na plodnost i bogatstvo Gospina štovanja kroz povijest. Povijesni izvori svjedoče kako je prva crkva najvjerojatnije uništena 1202. godine za vrijeme mletačke opsade Zadra, dok se 1215. godine spominje njezina obnova novcem koji su donirale žene plemenitaškoga prezimena, Lukrecija i Laura de Matafari. Bianchi misli kako je crkva ispočetka služila jednom od ljetnikovaca koji su bili u blizini te kaže kako se jedan od njih u dokumentu iz 1143. navodi pod imenom Podium. Zadarski plemić Antun Grubonja ostavio je crkvi Gospe od maslina 1302. godine veliki posjed oko nje te se sljedeće godine ustanovljuje nadarbina s obvezom služenja 60 misa godišnje na oltaru sv. Sakramenta u katedrali, održavanja i opremanja crkve kako bi se u njoj mogla slaviti misa za Veliku Gospu. Izvršitelj nadarbine bio je biskup, koji je svoje obveze delegirao jednomu od kanonika te je najstariji kojemu se zna ime bio Matteo Sturario, koji je živio u drugoj polovici XV. stoljeća. Ispred glavnoga oltara u staroj Gospinoj crkvi na podu se nalazi nadgrobna ploča‚ izrazitih renesansnih odlika. Kad je 1980. god. u zadarskom Narodnom muzeju priređena izložba Renesansa u Zadru, izrađen je odljev te ploče i od onda je tamo izložen. Crkveni povjesničar mons. dr. Eduard Peričić u svojoj knjizi Čudesnost marijanskih hodočašća opširno je predstavio povijest svetišta Gospe Maslinske. Tako navodi kako je crkva na Belafuži za vrijeme baroka produžena i proširena te opremljena štukaturama i grbom obitelji mletačkog kapetana Marca Bellafuse, velikim raspelom i oltarom. Kako autor dr. Peričić ističe u knjizi, Marco Bellafusa darovao je za svetište veliki križ, a među pukom se svetište zove još i “crkvom u Bellafusi”. Stoga je, prema obitelji Bellafusa, ovaj predio Zadra i dobio naziv Belafuža. Povijesni izvori spominju kako je generalni providur L. Foscolo, 1646. godine dao crkvicu prebjezima iz zadarskog zaleđa. Zvonik je podignut 1735. godine, a novi mramorni oltar i župnu kuću dao je izgraditi generalni providur Querini.
Čudotvorna slika
Znamenita je i dragocjena čudotvorna slika Gospe s Djetetom, rad mletačkog slikara Paola Veneziana iz 1350. godine, izrađena tehnikom tempere na drvu. Štovanje Djevice Marije i njezine čudotvorne slike naročito je bilo izraženo u teškim povijesnim trenucima Donatova grada. U prilog ovoj činjenici govori i podatak da se slika Gospe Maslinske od 1855. godine štuje kao znak spašavanja grada od kolere. Svetište krasi i bunarski vijenac s grbom gradskog kanonika Mateja Sturaria, koji se nalazi u župnom dvorištu. Vrijedno je reći da je spomenuti kanonik popravio i proširio crkvu. Crkva Gospe Maslinske ima sakristiju i dva oltara. Glavni oltar baroknog stila potječe iz 1742. godine, a dao ga je izgraditi providur G. Querini. Slika Bogorodice čini središnji dio glavnog oltara. U crkvenoj lađi je mramorni oltar s velikim Propećem. U knjizi Čudesnost marijanskih hodočašća stoji i podatak kako su po nalogu mletačkih vlasti za vrijeme kandijskog rata srušene sve zgrade u najbližoj okolici, kao i stabla kako ih ne bi koristili Turci i tamo se zadržali. Crkva na Belafuži i kuća njezinog kapelana bile su sačuvane i dane na privremenu uporabu prebjezima iz zadarskog zaleđa. Gospina slika je zbog teške povijesne situacije premještena na sigurnije mjesto u gradu. Svetište Gospe Maslinske je 1876. godine pokradeno. Zadrani su neprestano bdjeli nad svojim svetištem i vodili brigu o njemu te su dali darove za popravak. Nakiti i brojni darovi čuvali su se na sigurnijem mjestu. Zavjetni darovi pokradeni su 1876. godine uz srebrne oplate, koje su darovane 1732. i 1777. godine. Kako je poznato, kanonik Karlo Friedrich Bianchi, upravitelj svetišta, dao je već 1876. godine napraviti drugu oplatu.
Velika obnova svetišta
Crkva je više puta obnavljana, posljednji put 2007. i 2008. godine za vrijeme župnika don Anđelka Buljata. Sve arhitektonske predloške, projekte i nacrte koji su prethodili radovima ili obnovi izradio je dipl. ing. arh. Josip Kršulović, pročelnik Konzervatorskog odjela u Zadru. Zatečena je krovna konstrukcija koju je trebalo temeljito obnoviti. U lošem stanju bila je i vanjska žbuka te se i u unutrašnjosti stare crkve vidjela vlaga i opadanje žbuke. Crkva je tada registrirana kao kulturno dobro, stara krovna konstrukcija zamijenjena je novom a pri otucanju stare žbuke na bočnim prozorima konzervatori su otkrili prave male bisere. Naime, vrlo se zorno mogla uočiti gotička faza gradnje crkve s karakterističnim načinom fugiranja kamenih klesanaca odvojena od faze koja je došla kasnije kad je crkva bila barokizirana. Konzervatori su lice zidova gotičke faze fugirali po uzoru na izvorne fuge koje su zatekli sačuvanima, a ožbukali su baroknu fazu gradnje i dogradnje. Napravljen je zahvat na ukrasnoj štukaturi na plafonu te je obnovljena električna rasvjeta i zatvoreni prostor između župne kuće i crkve. Očišćen je i cjelokupan sustav cisterne a uređeno je i prilazno stubište. Sve do 1952. godine bila sačuvana kamena preslica kao zvonik ove crkve, a zatim srušena iz nepoznatih razloga. Ona je zapravo bila postavljena bočno neposredno uz sakristiju sa sjeveroistočne strane, vjerojatno s dva otvora i dva zvona Svaki dio kamene plastike sačuvan je u dvorištu, a po sačuvanim ostacima moglo se vidjeti da je preslica bila dosta masivna. Zid na kojem je stajala ova umjetnina je sačuvan u izvornom obliku u dijelu negdje do razine krovnog vijenca s rasteretnim lukom ispod. Preslica je u komadima pohranjena u crkvenom dvorištu u kojem ima i ostalih fragmenta i kamenih ostataka iz kojih se može iščitavati povijest crkve. Za vrijeme župnika don Darija Tičića potpuno je završena obnova svetišta u kojem su i moći blaženog Miroslava Bulešića.
Nova crkva
U blizini "stare" crkve, sagrađena je i 22. veljače 1998. godine, za vrijeme nadbiskupa mons. Ivana Prenđe i župnika don Ivana Mustaća, posvećena nova velika župna crkva, na terenu kojega je darovao Niko Bučić iz Belafuže. Ispod crkve je pastoralni centar s tri dvorane, od kojih jedna ima 200 sjedećih mjesta. Za vrijeme don Darija u novoj crkvi uređen je prezbiterij sa sedesom, podignuto je novo svetohranište u lijevoj i osmerokutna krstionica u desnoj apsidi crkve, a povišen je i oltar, u kojem su moći svete Marije Goretti, djevice i mučenice. Na zvonik je postavljeno novo, ukupno četvrto zvono. Također, 2018. godine održana je svečanost triju značajnih obljetnica, 900 godina prvog spomena crkve, 50. godišnjice utemeljena župe i 20 godina od izgradnje nove župne crkve. Tom prigodom predstavljena je i knjiga Gospa u masliniku - prvih 900 godina.
Izvor: N. Gunjević, Š. Ćurko: 'Gospa u masliniku – prvih devetsto godina'